Smisao mog
slikarstva je iznalaženje mogućnosti da se ključne kategorije ljudskog,
zemaljskog bitisanja predstave sublimovano, i tako uzdignu na nivo koji se može
sagledati bez atributa prizemnosti i banalnosti.
Takve sublimacije, izražene
neutralnim i hromatskim maglinama uzdignute su na nivo univerzuma, pa su u tom
kontekstu sagledivije.
Različitosti površina, određenih
linija, oblicima i bojama, samo su kvadrant mog snalaženja u kome se dimenzije
prostora čine realnim, određene ljudskim bićem a nagoveštaj su beskonačnog, u
kome se stapaju sve boje, sve linije i svi oblici. Ta neprekidna "
dijalektika pretvaranja " dovodi me na pomisao da moje slikarstvo beleži
pasaže kao pauze i trenutke prolaza iz jedne u drugu sublimaciju, što
predstavlja prirodniji i višeznačajni izvor asocijacija nego što to čini
popularna ovozemaljska igrica " psiho - analiza ".
Uviđajući tako da moje slike ne mogu biti objašnjene
pismom - rečima, jer su reči samo niti neke imaginarne paučine kojom čovek
pokušava da se zakači za večnost, shvatam, da je cilj mog slikarstva misao ili
još tačnije beskonačno ćutanje.
Ivanović Ana