Smisao mog
slikarstva je iznalaženje mogućnosti da se ključne kategorije ljudskog,
zemaljskog bitisanja predstave sublimovano, i tako uzdignu na nivo koji se može
sagledati bez atributa prizemnosti i banalnosti.
Takve sublimacije, izražene
neutralnim i hromatskim maglinama uzdignute su na nivo univerzuma, pa su u tom
kontekstu sagledivije.
Različitosti površina, određenih
linija, oblicima i bojama, samo su kvadrant mog snalaženja u kome se dimenzije
prostora čine realnim, određene ljudskim bićem a nagoveštaj su beskonačnog, u
kome se stapaju sve boje, sve linije i svi oblici. Ta neprekidna "
dijalektika pretvaranja " dovodi me na pomisao da moje slikarstvo beleži
pasaže kao pauze i trenutke prolaza iz jedne u drugu sublimaciju, što
predstavlja prirodniji i višeznačajni izvor asocijacija nego što to čini
popularna ovozemaljska igrica " psiho - analiza ".
Uviđajući tako da moje slike ne mogu biti objašnjene
pismom - rečima, jer su reči samo niti neke imaginarne paučine kojom čovek
pokušava da se zakači za večnost, shvatam, da je cilj mog slikarstva misao ili
još tačnije beskonačno ćutanje.
Ivanović Ana
Нема коментара:
Постави коментар